Istorijat Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca

Priča o Crvenom krstu započela je 24. juna 1859. godine, u gradu Solferino, malom mjestu na sjeveru Italije. Vodila se bitka za nezavisnost poslije koje su Austrijanci protjerani sa sjevera Italije. Bitka je trajala 15 sati i ostavila je za sobom 40 000 ranjenih, od kojih su mnogi podlegli povredama.

Sanitetske službe su bile daleko od ovog mjesta, ali se zato tu našao mladi trgovac iz Ženeve, Anri Dinan. Dinan je imao 31 godinu i ovo mjesto trebao je da bude samo usputna stanica do mjesta u koje ide da se bavi svojim poslom. Vidjevši stravičan prizor, u njemu se probudio nagon za pružanjem pomoći svim ranjenim. Njemu je pomogao mali broj ljekara, koji se tu našao, kao i lokalno stanovništvo, sa oskudnim sredstvima i pomagalima. Anrijeva namjera je bila da spontano regrutuje volontere, tj. civilno stanovništvo, koji su u početku bili nevoljni da pomognu.

Čuvenom rečenicom „Tutti fratelli” - „Svi smo braća”, Anri Dinan uspio je da pokrene i ohrabri mještane Solferina da pomognu. Oni su zajedničkim snagama odveli ranjenike daleko sa bojnog polja u njihove kuće i u crkve gdje im je ukazana pomoć.
Tri dana i tri noći, Anri Dinanse se, zajedno sa dobrovoljcima, brinuo o ranjenicima, iako su im nedostajala odgovarajuća sredstva za pomoć.

Razmišljanja o tome što se dogodilo u Solferinu mučila su Anri Dinana i on je došao na ideju da se oformi medjunarodno društvo za pomoć, koje bi se baziralo na ugovoru, a pravno bi obavezalo države. Dinan nije mogao da ne misli o strahotama koje su se dogodile u Solferinu, pa je tri godina nakon tog nemilog događaja napisao knjigu „Sjećanje na Solferino”. U knjizi je, osim nedaća sa kojim su se suočili ranjenici, predstavio i svoje ideje koje su se odnosile na formiranje društva za pomoć ranjenicima i ustanovljavanje skupa pravila za zaštitu ranjenih vojnika.

Bitka kod Solferina Anri Dinan